Područje primjene
Praćenje vode za dezinfekciju hlora, kao što su voda u bazenima, voda za piće, cjevovodna mreža i sekundarno vodosnabdijevanje itd.
Model | CLG-2059S/P | |
Konfiguracija mjerenja | Temperatura/rezidualni hlor | |
Mjerni raspon | Temperatura | 0-60℃ |
Analizator rezidualnog hlora | 0-20 mg/L (pH: 5,5-10,5) | |
Rezolucija i tačnost | Temperatura | Rezolucija: 0,1℃ Tačnost: ±0,5℃ |
Analizator rezidualnog hlora | Rezolucija: 0,01 mg/L Tačnost: ±2% FS | |
Komunikacijski interfejs | 4-20mA /RS485 | |
Napajanje | AC 85-265V | |
Protok vode | 15L-30L/h | |
Radno okruženje | Temperatura: 0-50℃ | |
Ukupna snaga | 30W | |
Ulaz | 6mm | |
Utičnica | 10mm | |
Veličina ormarića | 600 mm × 400 mm × 230 mm (D × Š × V) |
Rezidualni hlor je mala količina hlora koja ostaje u vodi nakon određenog perioda ili vremena kontakta nakon njene početne primjene. On predstavlja važnu zaštitu od rizika naknadne mikrobne kontaminacije nakon tretmana, što je jedinstvena i značajna korist za javno zdravlje.
Hlor je relativno jeftina i lako dostupna hemikalija koja, kada se rastvori u čistoj vodi u dovoljnim količinama, uništava većinu organizama koji uzrokuju bolesti, a da pritom ne predstavlja opasnost za ljude. Međutim, hlor se troši kako se organizmi uništavaju. Ako se doda dovoljno hlora, ostat će ga u vodi nakon što se svi organizmi unište, a to se naziva slobodni hlor. (Slika 1) Slobodni hlor će ostati u vodi sve dok se ne izgubi u vanjskom svijetu ili se ne potroši uništavajući novu kontaminaciju.
Stoga, ako testiramo vodu i utvrdimo da je još uvijek ostalo nešto slobodnog hlora, to dokazuje da je većina opasnih organizama u vodi uklonjena i da je sigurna za piće. To nazivamo mjerenjem rezidualnog hlora.
Mjerenje rezidualnog hlora u vodovodu je jednostavna, ali važna metoda provjere da li je voda koja se isporučuje sigurna za piće.